Novosti

„Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece“

Donošenje „Protokola o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece“ u školama u Republici Srpskoj, prvi je i veoma važan korak koji bi trebao voditi ka smanjenju nasilja nad i među decom. Isto tako, ovaj dokument pokreće dodatni niz pitanja koja se odnose na njegovu primjenu i efikasnije sprovođenje u svakodnevnoj praksi u školama, stoga smo, ispred In fondacije, odlučili dati neka svoja razmišljanja koja bi mogla doprinijeti poboljšanju primjene ovog dokumenta i uspostavljanju kvalitetnijih mehanizama zaštite djece.

Evo nekoliko naših zapažanja i prijedloga:

Prvo važno pitanje je upoznavanje roditelja vezano za njihovu odgovornost u slučajevima nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece. Roditeljski sastanci koji se organizuju za roditelje prvačića na početku školske godine mogu biti mjesto i prilika da se roditelji ukratko upoznaju sa protokolom i nekim zakonskim odredbama, kao i sa njihovim roditeljskim pravima i obavezama, ne samo u slučaju kada neko drugi vrši nasilje nad njihovom djecom, već koje posljedice mogu biti po njih ukoliko oni sami vrše nasilje ili zanemaruju svoju djecu, pa čak i u slučajevima ako npr. ne dolaze redovno u školu na informacije. Isto tako, roditelji se ukratko mogu upoznati s pitanjem nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, vrstama, uzrocima i posljedicama. Takva aktivnost može biti vrlo jednostavna, a u isto vrijeme i vrlo efikasna.

Evidencija i praćenje nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja je ključni korak u procesu prevencije jer se na osnovu prikupljenih podataka mogu dalje određivati neophodne mjere i programi koji bi trebali voditi ka smanjenju i prevenciji nasilja. Kako je jedan od pratećih dokumenata Protokola i evidencijski list koji bi trebao da da podatke o svim incidentima koji se dešavaju u školama u toku jedne školske godine, prilikom naših sastanaka sa predstavnicima škola primijetili smo da se svi nasilni incidenti ne registruju u evidencijski list, što zamagljuje stvarno stanje, a time direktno utiče i na pokretanje daljnjih koraka. Dakle, važno je registrovati sve pojavne oblike nasilja kako bi dobili pravu sliku i nakon toga mogli kreirati adekvatne odgovore i djelotvorne programe.

Protokol definiše pitanje postupanja u slučaju nasilja, ali to automatski otvara još jedno važno pitanje, pitanja odgovornosti u slučaju nepostupanja bilo koje od strana koje su Protokolom odgovorne da reaguju u slučaju nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja. Definisanjem odgovornosti u slučaju nepostupanja osiguravamo mehanizam pune implementacije Protokola.

U situaciji kada se nasilje, zlostavljanje ili zanemarivanje evidentira i kada se dijete upućuje dalje u postupak van škole, imajući u vidu najbolji interes djeteta, obazrivo i brižljivo postupanje kojim poštujemo dostojanstvo djeteta i štitimo njegova prava i interese, jako je važno organizovati brzo, koordinisano i centralizovano sprovođenje postupka u cilju smanjenja dodatne traumatizacije djece, jer ako to ne uradimo, cijeli protokol neće imati puno smisla.

Slijedeće jako važno pitanje se odnosi na stručnu i adekvatnu podršku, kako žrtvama tako počiniocima i svjedocima vršnjačkog nasilja i njihovim porodicama. Za ovu stručnu i savjetodavnu pomoć su potrebna određena stučna znanja i iskustva u radu sa djecom i njihovim bližnjima. Jedna trajna solucija bi bila otvaranje centara za djecu i porodicu, ali korak koji bi mogao prethoditi tome jeste organizovanje stručnih edukacija koje bi mogle stvoriti osnove za odgovarajuće intervencije. Isto tako bi bilo važno istražiti resurse nevladinih organizacija specijalizovanih u ovom domenu, koje imaju specifična znanja i iskustva i djeluju u lokalnoj zajednici, a koje mogu pružiti podršku žrtvi ili počiniocu nasilja. Drugo sistemsko rješenje je da se osposobi stručnjak, specijalizovan da pruža podršku žrtvama i počiniocima nasilja, kao i njihovim porodicama, a koji može raditi u centru za socijalni rad ili u centru za mentalno zdravlje.

Važan preventivni mehanizam, pored drugih navedenih u Protokolu je i razvoj programa socijalno-emocionalnih kompetencija na ranom školskom, ali i predškolskom uzrastu, koji bi omogućio da djeca (ali i nastavnici) uče i stiču vještine i znanja koja bi im omogućili da bolje razumiju sebe i druge, i na taj način grade pozitivnu klimu koja bi doprinosila većem prihvatanju, uvažavanju, jačanju samopoštovanja, a tim i boljim školskim postignućima.

dd