Prevencija vršnjačkog nasilja u školskom okruženju

Kako smanjiti nasilje u školama?

nenasilje

Iskustva i preporuke za rad u školama

Uvod u temu nasilja

Nasilje je sveprisutna pojava. Percepcija društva jeste da je nasilje u porastu, uključujući nasilje u školama, ali istina je zapravo kompleksnija, jer percepcija ne mora uvijek odgovarati istini, međutim nema sistematskog praćenja i ne možemo sa sigurnošću tvrditi kako se kreće trend ove pojave.

Sa sigurnošću možemo reći da nasilje u školama nije nova pojava, samo se posljednjih godina sve više pažnje pridaje tom fenomenu. Isto tako, još uvijek nema jedinstvenog pristupa istraživanju nasilja među vršnjacima, a također se postavlja pitanje šta je to što treba istraživati prilikom razmatranja pitanja nasilja, da li je to ”buling”, vršnjačko nasilje, antisocijalno ponašanje, vandalizam, prekršaji koje prave djeca u sukobu sa zakonom, maloljetnička delinkvencija ili podaci koji govore o socijalnoj isključenosti. Dakle, postoji nedostatak u sistematskom prikupljanju podataka.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), nasilje među mladima je u porastu koje se među ostalim faktorima, značajno može objasniti i pojavom siromaštva, kao i socijalne i ekonomske tranzicije.

U istraživanju SZO provedenom 2002. godine o mladima i nasilju ističu se  četiri osnovna i međusobno povezana uzroka/uticaja: 1. individualne, biološko/psihološke karakteristike koje utiču na naslijeđenu ili naučenu osobnost/ličnost, 2. odnosi unutar porodice i sa vršnjacima, 3.  zajednica na nivou socijalne kohezije i integracije, 4. društvo, demografske i društvene promjene, ujednačena primanja i strukture vlasti.

Među druge faktore koji utiču na nivo nasilja u školama svakako možemo ubrojiti: vrstu škole i klimu u školama, odnos učenik-nastavnik, karakteristike vršnjačkih grupa, karakteristike same grupe učenika kao što su uzrast, pol, etnička pripadnost, porodice iz kojih dolaze, posebne potrebe u obrazovanju, historijski trendovi i dr.

Različiti oblici nasilja utiču na to da se žrtve osjećaju frustrirano, ljuto, poniženo, izolovano, beznadežno, povrijeđeno, uplašeno što ih dalje vodi u rizik slabijeg školskog uspjeha, niskog samopouzdanja, depresije, pa čak i suicidalnih misli ili pokušaja. U svakom slučaju duža izloženost nasilju vodi žrtvu ka problemima vezanim za mentalno zdravlje i somatske poremećaje. Nedavna međunarodna istraživanja ukazuju da znatan postotak žrtava, u roku od tri godine nakon što su trpili dugotrajno nasilje, postaju počinitelji ukoliko ne dobiju potrebnu pomoć, što dalje vodi ka povećanju nasilja.

Prema nekim istraživanjima smatra se da je svako drugo dijete izloženo nekom obliku nasilja, tj. prema drugim rezultatima 63% djece u školama je zahvaćeno vršnjačkim nasiljem, bilo da su izvršioci, pomagači, posmatrači, žrtve ili oni koji ih brane, a poznato je da svi oni trebaju stručnu pomoć.

 Šta možemo uraditi?

Kao odgovor na nasilje u različitim zemljama Evrope postoje različiti programi kojima se pokušava uticati na smanjenje pojave nasilja u školama. Ti programi se razlikuju po mnogim svojim obilježjima.

Različiti programi podučavanja na temu smanjenja nasilja mogu značajno doprinijeti smanjenju pojave nasilja, bilo da se radi kroz grupni pristup i to proučavanjem literature, kroz dramske aktivnosti, igranje uloga, filmove, korištenjem multimedijalnih materijala, sve to može biti od pomoći, ali samo kao dio šireg programa intervencija.

Neki od progama se također fokusiraju na individualnu podršku učenja socijalnih vještina, asertivnosti, jačanja samopouzdanja i promjene ponašanja.

Šta je ono što škola može uraditi: uvođenje pravila ponašanja u školu i razrede, razvoj opštih preventivnih mjera, unapređenje školske klime u cilju smanjenja nasilja, podučavanje raznih programa i poticanje aktivnosti, individualna podrška djeci pod rizikom da postanu nasilna, podrška djeci žrtvama nasilja, podrška djeci počiniocima nasilja, sigurnosne mjere, razvoj referalnog mehanizma za podršku u sklopu šire mreže u zajednici, kao i obuka osoblja škole.

Također, jedna od metoda može biti učenje socijalnih, emocionalnih i vještina ponašanja i praćenje primjene istih (taj program daje najbolje rezultate na ranijem uzrastu od 5-11 god). Program podrazumijeva 5 ključnih elemenata: svjesnost o sebi, empatiju, upravljanje osjećanjima, motivaciju i socijalne vještine, uključujući i komunikaciju. U istraživanjima u Velikoj Britaniji se pokazalo da usvajanje ovih vještina ne pomaže učenicima samo u razvoju ličnih i interpersonalnih vještina, već ima značajan uticaj na: njihov školski/akademski uspjeh, smanjenje broja izostanaka u školi, pozitivnu promjenu ponašanja i smanjenje nasilnih incidenata, što sve zajedno utiče na povećanje stepena inkluzivnosti u školama.

Istraživanja u nekim Evropskim zemljama su pokazala da vršnjačka podrška može biti ne samo interventna već i preventivna mjera u cilju smanjenja nasilja u školama. Vršnjaci znaju mnogo bolje od osoblja škole šta se desava među djecom.

Važnu ulogu u razvoju bilo preventivnih ili interventnih programa imaju i sami učenici, oni trebaju biti uključeni i trebamo ih pitati da i oni daju svoje mišljenje o novim inicijativama, jer i time utičemo na smanjenje nasilja u školama i i doprinosimo tome da novi programi budu bolje prilagođeni stvarnim problemima u toj školi.

Uloga učenika može biti u obliku sistema vršnjačke podrške i rane intervencije, u kojem se cijeni saradnja i kvalitet odnosa. Kroz sistem vršnjačke podrške učenici mogu razviti i kapacitet da kanališu agresiju kada se ona pojavi, a također razvijaju i iskustvo promovisanja nenasilnog ponašanja u širem kontektsu. U vezi s tim važno je promovisati saradnički, grupni pristup među vršnjacima kako bi se ohrabrilo pro-socijalno ponašanje i povećao nivo saradničkog ponašanja  koji se zaniva na povjerenju. Učenici tako usvajaju vještine saradnje kroz strukturisane aktivnosti. Zatim, vršnjačka medijacija, rana intervencija, rješavanje konflikata, slušanje ili vršnjačko savjetovanje. Kroz takve pristupe učenici uče raditi zajedno što utiče na smanjenje predrasuda, sticanje vještina komunikacije, razmjenu informacija i načina kako sagledavati svoja postignuća, ali isto tako i na učenje vještina kako rješavati i prevazilaziti konfliktne situacije. Škola tako postaje mjesto gdje se na prihvatljiv način može razgovarati o osjećanjima i odnosima.

Prednosti vršnjačke podrške su slijedeće:

–          vršnjaci otkrivaju nasilje mnogo ranije nego odrasli

–          mladi se lakše povjeravaju vršnjacima nego odraslima

–          vršnjaci mnogo bolje razumiju jezik koji koriste djeca koja nisu naučila da govore o svojim osjećajima

–          žrtva nasilja se ima kome obratiti i brzo uviđa da osoblje škole poduzima nešto u vezi s tim

–          osoblje često nema dovoljno vremena da se bavi svim interpersonalnim problemima

–          vršnjaci tako stiču vještine koje će im biti od koristi kasnije u životu

–          tokom vremena škola se percipira kao organizovano mjesto koje brine o djeci

–          vršnjačka podrška često može biti dobra veza prema drugim sistemima podrške

Također je važno u rad škole uključivati i neke druge grupe (kao što su roditelji), ali i širu društvenu zajednicu. Od velike pomoći može biti i mreža profesionalne podrške.

 Preporuke za upravu škole

  • Očekivanja osoblja škole o ponašanju učenika u školi treba jasno izložiti u školskim pravilima ponašanja i svu djecu treba upoznati s tim pravilima
  • Djeci treba omogućiti da sudjeluju u pisanju pravila o ponašanju u školi jer će ih na taj način, participirajući, bolje razumjeti i poštovati
  • Povratna informacija je da je uprava škole i način kako učitelj ili nastavnik upravlja razredom vrlo važna u smanjenju nasilja među djecom
  • Ako na nivou škole želimo raditi na smanjenju nasilja važno je da se uključe svi zaposleni u školi
  • Važno je raditi na stvaranju klime u čitavoj školi koja će propagirati nultu toleranciju na pitanja nasilja
  • Znajući gdje se najčešće nasilje dešava (razred, igralište..) shodno tome možemo poduzeti adekvatne mjere i korake; važno je voditi računa o tome da se obezbjeđuju sigurna mjesta u i oko škole
  • Djeca u školi moraju znati kome se mogu obratiti za pomoć, tj. svaka škola bi trebala da ima barem 2 osobe zadužene i osposobljene da mogu razgovarati sa djetetom u slučaju kada se nasilje desi
  • U razredima u kojima razrednik više radi s djecom pokazalo se da je manje nasilja
  • Svako dijete je na svoj način učestvovalo u nekom obliku nasilja, bilo da se radi o napadaču, žrtvi, pomagačima, navijačima, posmatračima ili onima koji su pokušali da ih brane i svi oni trebaju stručnu pomoć
  • O nasilju se mora govoriti, na odgovarajući način
  • Važno je graditi otvoren odnos među učenicima i nastavnicima, jer to umnogome smanjuje nasilje u školi
  • Dobri i kvalitetni odnosi doprinose smanjenju nasilja

 Preporuke za rad sa djecom

  • Važno je raditi na razvoju socijalnih i komunikacijskih vještina kod učenika
  • Djeci treba vjerovati i slušati ih, djeca vrlo rijetko lažno prijavljuju nasilje
  • Nasilnike ne treba kažnjavati, sa njima treba raditi, treba im pružiti pomoć i podršku kako bi prebrodili problem zbog kojeg se nasilno ponašaju
  • Prepoznavanje raznih oblika ponašanja i uvid u te situacije vodi ka promjeni ponašanja
  • Učenje učenja a time i bolji školski uspjeh direktno vodi ka podizanju samopouzdanja i pozitivnijoj procjeni samoefikasnositi i boljoj slici o sebi
  • Vršnjačka pomoć je jako važna i značajna kao resurs koji se ne koristi tako često
  • Kada radimo na smanjenju nasilja važno je početi s mlađim uzrastom
  • Kada radimo sa djecom u cilju smanjenja nasilja važno je koristiti jednostavne, primjenjive tehnike koje su interesantne djeci
  • Kako je igra važan način učenja kod mlađe djece, znanja o nasilju će se lakše sticati kroz razne igre uloga, slikanje, dramske predstave…
  • Likovno-okupacione i slične radionice mogu blagovremeno identifikovati problem nasilja među djecom
  • Crtež kao projektivna tehnika je vrlo koristan za istraživanje pitanja nasilja posebno kod mlađih učenika (do 10 godina starosti)
  • Djeca ne prepoznaju sve oblike nasilja i zato ih trebamo učiti šta to sve podrazumijevamo pod nasiljem
  • Najpristupačniji način za podizanje svijesti o pitanju nasilja među učenicima jeste kroz likovne, teatarske, literarne i slične oblike izražavanja
  • Vrlo je važno da razrednik i nastavnici obrate pažnju na tihu, povučenu, usamljenu djecu koja su u strahu, ona često nose neka vrlo neprijatna iskustva i mogu postati počinitelji nasilja

Preporuke za istraživanje pojave nasilja

  • Važno je provoditi istraživanje jer podaci će nam pomoći da pridobijemo i uvjerimo roditelje i osoblje škole da je potrebno da se nešto radi po pitanju smanjenja pojave nasilja
  • Istraživanja ne bi trebala biti usmjerena samo na pojavu nasilja, već i na ponašanja djece
  • Nastavno osoblje treba uputiti kako rješavati probleme

Preporuke za rad s roditeljima i lokalnom zajednicom

  • Potrebno je raditi s učenicima, roditeljima i lokalnom zajednicom
  • Treba raditi na razvoju emocionalne inteligencije tj. na razumijevanju osjećanja drugih učenika i na taj način raditi na razvoju empatije kod djece što vodi ka smanjenju nasilja među učenicima
  • Važno je razgovarati s roditeljima i upozoravati ih na pitanja nasilja među učenicima, kao i na razloge koji stoje u osnovi i potiču nasilno ponašanje
  • Preporučiti roditeljima da se pitanja nasilja uvijek trebaju rješavati zajedno sa razrednikom, pedagogom
  • Važno je i sa roditeljima pričati o tome zašto se javlja nasilje, na taj način i oni mogu steći uvid u svoje ponašanje i razumjeti važnost uloge koju to ponašanje ima
  • Roditelji trebaju biti aktivno uključeni
  • Druge zainteresovane strane u zajednici trebamo upoznati s projektnim aktivnostima, pristupom i ciljevima
  • Treba uspostaviti referalni sistem/protokol o postupanju u slučaju nasilja
  • O nasilju se mora govoriti

“Uviđamo da je nasilje, u kojem se god obliku manifestovalo, znak neuspjeha“

J. P. Sartre

dd